12. studenog u 3 h osmi razredi krenuli su u posjet Vukovaru. U  Vukovar smo stigli oko 9 h i prije odlaska u hostel posjetili smo muzeje. U Muzeju vučedolske kulture upoznali smo se s ostatcima života starih Vučedolaca. Osim ostalih zanimljivih stvari vidjeli smo i poznatu Vučedolsku golubicu.
Po dolasku u hostel ručali smo i odslušali predavanje o Domovinskom ratu i borbi za Vukovar. Slobodno vrijeme do večere proveli smo u šetnji obnovljenim Vukovarom, a nakon večere zabavili smo se u disku.
Drugi dan nakon doručka posjetili smo crkvu Sv. Filipa i Jakova te pogledali kratki film od Domovinskom ratu. Krenuli smo u posjet Vukovarskoj bolnici. Gledali smo film o stradanju ranjenika i razaranju bolnice koji izaziva suosjećanje i tugu prema ljudima koji su to proživjeli. Na ulazu je izložen kirurški stol preko kojeg su prošli gotovo svi ranjenici. Podrumske prostorije nisu obnovljene i ostavljene su za razgledavanje kako bi pokazali u kakvim su uvjetima živjeli ranjenici i doktori. Napustili smo bolnicu i krenuli prema Memorijalnom groblju. Odslušali smo predavanje o pokopanima i  nestalima na koje još čekaju prazni grobovi. Zatim smo posjetili Spomen dom Ovčaru. Slušali smo o mučenju i maltretiranju ranjenika i zarobljenika iz bolnice.
Posjetili smo i masovnu grobnicu Ovčara. To je mjesto gdje su dovodili ljude i strijeljali ih ispred rupe u koju su padali. Tu je poubijan najveći dio ranjenika, starijih soba, djece, žena. To je mjesto na kojem se odaje počast poginulima. Posjetili smo Vodotoranj koji se obnavlja, a simbol je Domovinskog rata. Na Trpinjskoj cesti, koju nazivaju grobljem tenkova jer je na tom mjestu uništen najveći broj neprijateljski tenkova koji su napadali Vukovar, posjetili smo Spomen dom hrvatskih branitelja. Na povratku prema hostelu u Memorijalnom centru Domovinskog rata razgledali smo oružje i vozila iz rata. Nakon ručka održan je kviz znanja i prezentacija o miru. U kvizu se natjecalo nekoliko škola, a mi smo osvojili 4. mjesto.
Krenuli smo prema Rijeci, u autobusu se osjećao umor, više psihički nego fizički, jer malo tko može ostati ravnodušan na sve patnje koje je pretrpio grad-heroj. Vratili smo se na Viškovo u kasnim večernjim satima, umorni, ali ponosni jer Vukovar zaista treba posjetiti, pokloniti mu se i zahvaliti za slobodnu Hrvatsku koju danas imamo.                   Fotogalerija

                                                                                                                                Antonio Kinkela, 8.d