Krenuli smo u četvrtak rano ujutro sa sunčanim naočalama na pospanim očima, upoznavali se (jer nas je bilo iz svakog višeg razreda po nekoliko), razgovarali i zabavljali u autobusu te na odmorištima. Kako smo se približavali Austriji, počeli smo shvaćati da ćemo sunčane naočale morati zamijeniti kišobranima, ali to nam nije pokvarilo dobro raspoloženje.

Stigli smo u Salzburg oko 13,00 sati i započeli obilazak grada. Obišli smo Mirabell, gradski park s dvorcem prepun cvijeća, zelenila i kipova, koji simboliziraju vatru, vodu, zrak i zemlju, a koji je dao izgraditi Wolf Dietrich von Raitenau 1606. za svoju dragu Salome.

Nastavili smo šetnju ulicama grada, prešli most preko rijeke Salzach koja teče kroz grad, posjetili rodnu kuću velikog skladatelja Wolfganga Amadeusa Mozarta, vidjeli onu u kojoj je kasnije živio sa svojom mnogobrojnom obitelji te se divili predivnoj glavnoj ulici i ostalim trgovima Salzburg koji broji oko 200 000 stanovnika. Već pomalo i umorni došli smo u hostel, večerali i nastavili zabavu po sobama.

Idućeg dana kiša nije pokazivala znakove da će uskoro prestati padati, a i zahladilo je, pa smo uzeli svoje jakne i kišobrane i popeli se na Hohensalzburg, utvrdu iznad grada. To je jedna od najbolje očuvanih srednjovjekovnih utvrda u Austriji koja je stanovnike Salzburga štitila od napada Bavaraca (ali i ljutih seljaka koji su plaćali visoke dadžbine bogatijima od sebe). Šećući njezinim ulicama vratili smo se u daleku prošlost i sladili mozart-kuglicama (originalnima u srebrnom omotu!), muzej nam je ispričao sve važne podatke o njoj, a s najvišeg tornja pružio nam se veličanstven pogled na grad unatoč lošem vremenu. Spustivši se natrag u grad, razgledali smo katedralu, franjevačku crkvu poznatu po svoja tri stila gradnje koja ju krase i crkvu Svetog Petra s grobljem i katakombama te mlin koji još uvijek proizvodi brašno u samom srcu grada.

Nakon slobodnog vremena uputili smo se u rudnik soli Bad – Dürnberg blizu gradića Hallein. Obučeni kao rudari koji su do pred dvadesetak godina još iz njega vadili sol, spustili smo se 200 m pod zemlju i naučili ponešto o tom rudniku. Pritom smo se spuštali toboganima, vozili rudarskim vlakom i vozili po slanom jezeru. Naše zadovoljstvo teško se može opisati riječima. Potom smo se kratko zadržali u Halleinu i posjetili rodnu kuću učitelja i kompozitora Franza Grubera koji nam je ostavio glazbu za vjerojatno najpoznatiju božićnu pjesmu Stille Nacht (Tiha noć) za koju je tekst kasnije napisao austrijski svećenik Josef Mohr.

Bližilo se vrijeme večere pa smo se vratili u hostel kako bismo se odmorili (!) za zadnji dan našeg izleta. Međutim, vrijeme nije bilo na našoj strani i doznali smo da je najveća ledena špilja na svijetu, Eisriesenwelt, zatvorena zbog snijega pa smo morali promijeniti plan.

U subotu smo se odjavili iz hostela i uputili prema dvorcu Hellbrunn i njegovim zabavnim fontanama. Njegov tvorac Marcus Sittikus osmislio ih je kako bi hladio svoje (pripite) goste u toplim ljetnim večerima. Nama nije bilo baš tako toplo, ali smo se svejedno dobro zabavili u bogato ukrašenom parku u kojem vas, kad se najmanje nadate, pošprica rog jelena koji promatrate, zid pored kojeg prolazite ili kamena klupa na kojoj sjedite.

Dobro namočeni brzo smo se presvukli i krenuli put Werfena na slasnu pizzu. I time je naša ovogodišnja pustolovina po Austriji završila.

Pridružite nam se dogodine!!!

I za kraj ćemo vas pozdraviti onako kako su to nekada činili rudari: Glück auf!!!

Danijela, Ana i Milana